- Magnetska oluja je poremećaj Zemljinog magnetskog polja, nije meteorološki događaj.
- Najčešće nastaje zbog izbačaja materije sa Sunca, posebno coronalne mase (CME).
- Snaga se mjeri Kp indeksom, od 0 do 9, i prostom G skalom od G1 do G5.
- Najvidljiviji učinak je aurora, a oluje mogu ometati GPS, radio veze i satelite; podaci dolaze od NOAA SWPC i GFZ.
Kad ljudi čuju izraz "magnetska oluja", često zamišljaju tamne oblake, grmljavinu ili pljusak. Međutim, magnetska oluja nema veze s vremenskim prilikama koje vidite kroz prozor. To je oluja u svemiru, visoko iznad oblaka, u nevidljivoj magnetskoj ovojnici oko Zemlje. Ovaj tekst na jednostavnom jeziku objašnjava što je geomagnetska oluja, odakle dolazi i kako je znanstvenici mjere.
Oluja u svemiru, ne u atmosferi
Pravi naziv je geomagnetska oluja. Prema NOAA, to je veliki poremećaj u Zemljinoj magnetosferi. Magnetosfera je zaštitno magnetsko polje koje obavija Zemlju kao nevidljivi štit i odbija većinu nabijenih čestica koje konstantno dolaze sa Sunca. Kada se taj štit uzdrma, nastaje ono što znanstvenici nazivaju olujom, iako nema kiše ni osjetnog vjetra na zemlji.
Odakle sve počinje: Sunce
Sve oluje započinju daleko na Suncu. Naša zvijezda nije mirna, površina vrije i stalno izbacuje tok nabijenih čestica zvan solarni vjetar. Ponekad Sunce ispusti znatno snažniji udar, najčešće u obliku solarnih bljeskova ili coronalnih masa CME. CME su golemi oblaci vruće plazme i magnetskog polja. Ako su usmjereni prema Zemlji, putuju kroz svemir i nakon jednog ili nekoliko dana stanu pred naš magnetski štit.
Kako oluja dođe do nas
Kada oblak sunčevog materijala stigne, mnogo ovisi o smjeru njegovog magnetskog polja. Ako polje oblaka pokazuje na jug, suprotno Zemljinom polju, može doći do magnetske rekonekcije. Taj proces otvara vrata kroz koja energija lakše ulazi u magnetosferu i pojačava poremećaj. Zato ne svaka CME izazove snažnu oluju; poravnanje polja odlučuje koliko će događaj biti jak.
Mjerenje i skale
Poremećaji se ne vide golim okom pa znanstvenici koriste magnetometre i opservatorije koje mjere sitne promjene magnetskog polja. Iz tih mjerenja računa se Kp indeks, od 0 do 9. Vrijednost Kp od 5 i više znači da je u tijeku geomagnetska oluja. Od 1997. službeni globalni Kp indeks računa GFZ u opservatoriju Adolf Schmidt u Niemegku. NOAA SWPC i GFZ su glavne institucije čije podatke prati i MeteoStorms.
G skala i učinci
NOAA prevodi Kp u G skalu od G1 do G5 kako bi olakšala razumijevanje, od slabih poremećaja do rijetkih ekstremnih događaja. Najljepši i najvidljiviji znak snažne oluje je aurora koja se može vidjeti dalje od polova nego obično. Te oluje također mogu ometati radio komunikacije, smanjiti preciznost GPS sustava, povećati otpor satelita i u ekstremnim slučajevima opteretiti električne mreže.
Zaključak i izvori
Geomagnetska oluja je privremeno uzdrmanje Zemljinog magnetskog štita izazvano energetskim ispuštanjima sa Sunca, najčešće CME. Mjeri se Kp indeksom i interpretira G skalom. Praćenje provode agencije poput NOAA SWPC i GFZ, a MeteoStorms prenosi njihove podatke.
Sources
- NOAA Space Weather Prediction Center — Geomagnetic Storms: https://www.swpc.noaa.gov/phenomena/geomagnetic-storms
- NOAA Space Weather Prediction Center — Planetary K-index: https://www.swpc.noaa.gov/products/planetary-k-index
- GFZ Helmholtz Centre for Geosciences — Geomagnetic Kp index: https://www.gfz.de/en/section/geomagnetism/data-products-services/geomagnetic-kp-index
