- Solarni bljesak je nagli izljev zračenja nastao pucanjem iskrivljenih magnetskih polja
- Zračenje bljeska stiže za oko 8 minuta i najviše pogađa radio veze i ionosferu
- Bljesci se klasificiraju kao A, B, C, M i X, a NOAA ih ocjenjuje R1 do R5 po učinku na radio
- Većinu geomagnetskih oluja uzrokuje koronalna masa koja stiže za otprilike 1 do 3 dana
Što je solarni bljesak?
Solarni bljesak je nagli i intenzivan izljev svjetla i zračenja s površine Sunca. Sunce nije mirna kugla svjetla nego vreli, nabijeni plazmatski ocean koji nosi snažna magnetska polja. Zbog neravnomjernog rotiranja Sunca ta se polja savijaju i zapetljaju, posebno u aktivnim područjima oko sunčevih pjega. Kad napetost postane prevelika, polja se iznenada preurede kroz proces koji se zove magnetska rekonekcija. Oslobođena energija zagrije okolnu plazmu i izbaci snažan rafal zračenja kroz cijeli elektromagnetski spektar. Važno je znati da je bljesak prvenstveno energija i zračenje, a ne oblak materije.
Kako bljesak stiže do Zemlje i kako se mjeri?
Budući da je riječ o zračenju, bljesak putuje brzinom svjetlosti i energija mu stigne do Zemlje za otprilike 8 minuta. Zbog toga izravni učinci bljeska na radio i gornju atmosferu dolaze gotovo istovremeno kad ga primijetimo. Znanstvenici snagu bljeska mjere po vršnoj jačini u rendgenskom području, često pomoću instrumenata na GOES satelitima kojima upravlja NOAA. Bljesci se razvrstavaju u klase A, B, C, M i X pri čemu svaka sljedeća klasa znači oko deset puta jaču energiju. NOAA koristi i ljestvicu radijskog zatamnjenja R1 do R5 da procijeni stvarni utjecaj na radiokomunikacije.
Veza između bljesaka i geomagnetskih oluja
Sam bljesak obično ne pokreće geomagnetsku oluju. Glavni pokretač su koronalne mase ili CME, to jest spori oblaci nabijene plazme koji često nastaju u istim aktivnim područjima kao i bljesci. CME nosi materiju i vlastito magnetsko polje koje, ako je usmjereno prema Zemlji i ima povoljan orijentacijski smjer, može se učinkovito povezati s našim magnetosferom i izazvati oluju. Razlika u brzinama je ključna: zračenje bljeska stigne za oko 8 minuta, dok CME oblak obično treba otprilike 1 do 3 dana. Taj vremenski razmak daje prognostičarima mogućnost da prate i procijene rizik od geomagnetske oluje.
Treći sudionik: solarne energijske čestice
Osim bljeska i CME, ponekad se ubrzaju i nabijene čestice koje mogu stići u roku od minuta do sati. One su važnije za satelite, astronaute i zračni promet na velikim visinama nego za osobe na tlu. Centri za svemirsko vrijeme prate i taj fenomen na zasebnoj ljestvici.
Mjerenje i prognoza oluja
Kada CME pogodi Zemlju, njezin utjecaj prati se indeksima kao što je Kp te NOAA-ina G ljestvica od G1 do G5. Prognoze su često probabilističke jer jačina oluje ovisi o brzini, gustoći i orijentaciji magnetskog polja u CME. Vidjeti veliki bljesak znači da treba provjeriti postoji li prateći CME, ali sam bljesak ne znači nužno snažnu geomagnetsku oluju.
Izvori
NASA, NOAA i GFZ pružaju osnovne resurse i objašnjenja o solarnim bljescima, CME i indeksima poput Kp.
